Uzgojeni ili prirodni? Što fotografija može pokazati

Isti materijal, uzgojen na dva načina

Uzgojeni dijamant jest dijamant. To je ugljik u istoj kubičnoj rešetki kao kod kamena koji je kristalizirao u Zemljinu plaštu, iste tvrdoće, istog indeksa loma, iste disperzije i iste toplinske vodljivosti. Nije imitacija. Kubični cirkonij i moissanit jesu imitacije: drugi materijali koji posuđuju izgled. Uzgojeni dijamant ne posuđuje ništa, jer je sam ta stvar, uzgojena u komori tijekom nekoliko tjedana umjesto u stijeni tijekom razdoblja koje nitko ne može zamisliti.

Ta jedna činjenica upravlja svime ostalim. Budući da su to isti materijal, svako ispitivanje koje radi tako da mjeri neko svojstvo materijala ne uspijeva ih razdvojiti. Zlatareva toplinska sonda propušta oba. Ispitivanje maglicom – puhnete u tablicu i gledate kako se magla diže – propušta oba. Grebanje stakla pokazuje samo da je kamen tvrđi od stakla, što jednako vrijedi za dijamant, moissanit i safir. Masa, gustoća, vatra i sjaj čitaju se jednako.

Što fotografija može, a što ne može

Fotografija je koristan dokaz za nekoliko pitanja, a za ovo nikakav. Često može razlikovati dijamant od imitacije, jer se imitacije razlikuju po materijalu i same se odaju: moissanit pokazuje udvostručene bridove ploha kad se kroz krunu pogleda pod pravim kutom, kubični cirkonij šire razlaže svjetlo, a spojevi njegovih ploha se nošenjem zaobljuju, staklo pokazuje mjehuriće. Ti su znakovi opisani u našem vodiču o tome kako razlikovati pravi dijamant od imitacije.

Ono što nijedna fotografija ne bilježi jest povijest rasta. Podrijetlo je zapisano u načinu na koji je kristal rastao i u onome što je pritom zadržao, a te su značajke ili daleko ispod mjerila fotografije ili posve nevidljive vidljivom svjetlu. Carat svaki kamen navodi kao prirodan, uzgojen, imitaciju, obrađen ili nepoznat, uz priloženo obrazloženje, a ondje gdje fotografija ne potkrepljuje ništa bolje od „nepoznato”, to i treba reći.

HPHT i CVD: dva načina uzgoja

Laboratorijski se dijamanti izrađuju na dva načina, a način ostavlja tragove koje laboratorij zna pročitati.

Visoki tlak i visoka temperatura (HPHT) u preši ponavlja uvjete Zemljina plašta i uzgaja kristal iz ugljika otopljenog u rastaljenoj metalnoj talini. Tako uzgojeno kamenje ponekad zadrži sitne metalne uklopke iz te taline, zbog kojih kamen povremeno slabo reagira na jak magnet, a boja može ležati u blokovitim sektorima rasta umjesto u zoniranju kakvo se vidi u prirodnom kamenju.

Kemijsko taloženje iz parne faze (CVD) uzgaja kristal u slojevima, iz plina koji sadrži ugljik, na ravnoj pločici sjemena, što može ostaviti fine pruge i naprezanja usmjerena u jednom smjeru. Materijal CVD u sirovom je stanju često smećkast, a velik se dio naknadno obrađuje kako bi se uklonio taj ton, redovito žarenjem HPHT. Laboratorijski će nalaz to zabilježiti.

Ništa se od toga ne vidi na fotografiji. Uklopci su mikroskopski, naprezanja traže polarizirano svjetlo, a sektorska se građa pokazuje tek u dubokom ultraljubičastom području. Poznavanje toga objašnjava zašto na pitanje može odgovoriti laboratorij, a ne kako biste vi mogli.

Gravura na rondisti

Praktična je prečica rondista, uski pojas oko najšireg dijela kamena. Većina laboratorijski klasificiranog kamenja ondje nosi lasersku gravuru: broj nalaza i, za uzgojeni materijal, obično riječi lab grown ili kraticu, budući da vodeći klasifikacijski laboratoriji traže da se podrijetlo navede. Sitna je, ali čitljiva povećalom 10x.

Držite povećalo uz oko i kamen prinesite njemu, s jakim svjetlom postrance, a ne iza sebe, i polako okrenite kamen puni krug prateći rondistu. Kandžice prekrivaju dio nje, pa gravura može biti skrivena.

Dva upozorenja. Gravura je zapis, a ne dokaz: upotrijebite je tako da broj nalaza upišete u internetsku tražilicu laboratorija koji ga je izdao i provjerite odgovaraju li masa, mjere i ocjene kamenu pred vama. I odsutnost gravure ne dokazuje ništa. Staro kamenje, prebrušeno kamenje i kamenje koje nikad nije poslano na klasifikaciju nema nikakvu.

Što stvar doista rješava

Razdvajanje uzgojenog od prirodnoga rutinski je laboratorijski posao i drugdje se ne može obaviti. Instrumenti rade troje:

• Snimanje fluorescencije u dubokom ultraljubičastom području. Pod kratkovalnim ultraljubičastim svjetlom zasvijetli građa rasta kamena – koncentrično zoniranje u prirodnom kamenju, sektorska ili slojevita građa u uzgojenom – a razlikuje se i naknadno svjetlucanje.
• Spektroskopija. Fotoluminiscencija pri vrlo niskoj temperaturi otkriva defektne centre čija prisutnost i omjeri upućuju na to kako je kristal rastao i je li bio obrađen. Infracrvena spektroskopija razvrstava kamenje po sadržaju dušika u tipove, od kojih su neki česti u prirodi, a rijetki u laboratoriju.
• Povećanje. Metalni uklopci iz taline, ostaci sjemena i prirodni mineralni uklopci svaki priča svoju priču pri povećanju od 10x i više.

Trgovci se služe uređajima za probir koji brzo razvrstavaju na pass i refer. Drugo nije presuda; znači da kamen treba potpuno ispitivanje. Konačan je odgovor nalaz priznatoga gemološkog laboratorija, a za kamen od stvarne vrijednosti upravo će taj nalaz tražiti kupac, procjenitelj ili osiguravatelj.

Zašto je preprodaja uzgojenog kamenja mnogo slabija

Ta su dva kamena isti materijal, ali nisu ista imovina, a razlog je ponuda. Prirodna ponuda izlazi iz konačnog broja rudnika, i to tempom koji nitko ne nadzire. Uzgojena je ponuda pitanje proizvodnje: dodate reaktore, dodate proizvodnju. Troškovi su proizvodnje strmo pali kako su kapaciteti rasli, a maloprodajne su ih cijene slijedile iz godine u godinu.

To ima grubu posljedicu za preprodaju. Kupac iz druge ruke računa prema tome koliko istovrijedan nov kamen stoji danas, a ne prema tome koliko ste vi platili, a današnji je istovrijedan kamen jeftiniji od prošlogodišnjeg. Uzgojeni dijamant kupljen prije nekoliko godina obično vraća tek malen dio kupovne cijene, a mnogi ih trgovci uopće odbijaju otkupiti, osim uz zamjenu.

Ni prirodni dijamanti nisu štedni račun: maloprodajna cijena uključuje trgovčevu maržu, a razmak između izložbene cijene i trgovčeve ponude velik je. Razlika je u tome što je preprodaja prirodnoga usidrena u ponudu koju nitko ne može proširiti po volji. Okov to ne dira, jer metal drži svoju vrijednost bez obzira na to što u njemu stoji, i to je jedan od razloga zašto se komad najbolje procjenjuje na tri tržišta.

Što pitati i što aplikacija može dodati

Ako kupujete, četiri pitanja obavljaju najveći dio posla. Postoji li nalaz i iz kojeg laboratorija. Koji je broj nalaza, da ga provjerite prije nego što platite. Je li kamen graviran. I navodi li račun podrijetlo u pisanom obliku, jer biste se upravo na to oslonili ako se poslije pokaže da je pogrešno.

Ako komad već imate, a papira nemate, pročitajte žig i svaku gravuru, zamolite zlatara da potvrdi da je kamen dijamant, a ne imitacija, i pošaljite ga u laboratorij ako pitanje podrijetla nosi novac. Očitanje iz Carata može vam reći što je komad, što govore oznake, kako je kamen brušen i umetnut te gdje dokazi prestaju – i imenuje ispitivanje koje bi riješilo ostatak. To je polazište za taj razgovor, a ne njegova zamjena.