Grijano, uljeno, punjeno: obrade i što vas stoje

Obrađeno nije isto što i lažno

Gotovo je svaki obojeni kamen koji se danas prodaje obrađen, i to nije skandal. Obrada je prihvaćen dio struke uz uvjet da se navede, a navođenje se očekuje na računu. Grijani safir i dalje je prirodni korund; peć je dovršila posao koji je zemlja započela. Staklena je imitacija posve drugi predmet, i ta se dva pitanja nikad ne smiju miješati.

Ono što obrada mijenja jest cijena, i to za vrlo različite iznose, ovisno o tome što je učinjeno. Neke su obrade toliko uobičajene da ih tržište uzima kao zadano i doplaćuje za njihov izostanak. Druge ostavljaju kamen krhkim ili ovisnim o sloju boje koji obično nošenje može ukloniti, i tada je ispravna cijena malen djelić cijene neobrađenog kamena. U gotovo svim slučajevima ne možete vidjeti što je što. Obrade koje najviše pomiču novac nevidljive su oku, povećalu i fotografiji.

Grijanje i doplata za negrijan kamen

Grijanje rubina i safira jedan je od najstarijih postupaka u trgovini dragim kamenjem, i radi se otkako trgovina postoji. Držan na visokoj temperaturi, korund može odbaciti mutan sivi ton, otopiti fine svilaste uklopke i smiriti se u jaču, ujednačeniju boju. Promjena je trajna i strukturna. Nema prevlake koja bi se istrošila ni ičega što bi se osušilo, a grijani se safir čisti, prepravlja i nosi jednako kao negrijani.

Budući da je grijanje gotovo sveprisutno, tržište ga pretpostavlja. Fin rubin ili safir s laboratorijskim nalazom koji navodi da nema naznaka grijanja prodaje se uz veliku doplatu u odnosu na grijani kamen naizgled iste boje, a kod važnog kamenja ta doplata može prevladati u cijeni. Ne plaća se za ljepotu – grijani kamen može izgledati posve jednako – nego za rijetkost, jer je kamen koji je do te boje došao sam neuobičajen. Okom to ne možete prosuditi: gemolog pod povećanjem čita uklopke tražeći znakove visoke temperature, a laboratorij tome dodaje spektroskopiju.

Ulje u smaragdima i njegov stupanj

Smaragdi rastu s pukotinama koje dopiru do površine, a gotovo se sve pune bezbojnom tvari bliskom vlastitom indeksu loma kamena, kako te pukotine prestanu hvatati svjetlo. Tradicionalno je to cedrovo ulje; suvremena praksa rabi i umjetne smole. Kamen se čita bistrije i zelenije. To se očekuje, navodi se kao poboljšanje čistoće, a smaragd bez ijedne kapi dovoljno je neobičan da nosi vlastitu doplatu.

Dvije pojedinosti znače više od same činjenice. Prva je stupanj: laboratoriji poboljšanje navode kao nikakvo, slabo, umjereno ili znatno, a ta ljestvica pokazuje koliko je od prividne čistoće punilo, a ne kamen. Razlika u cijeni između slabog i znatnog velika je.

Druga je da ulje nije trajno. Može se osušiti, stegnuti ili iscuriti tijekom desetljeća, pa pukotine koje su bile nevidljive opet postanu vidljive. Toplina, para, otapala i ultrazvučni čistači sve to ubrzavaju. Ništa strukturno nije izgubljeno, a zlatar koji radi sa smaragdima može kamen očistiti i nanovo nauljiti. Ali to znači mlaku vodu, blag sapun i mekanu četkicu, i ništa drugo.

Punjenje olovnim staklom posve je druga stvar

Punjenje rubina olovnim staklom nije poboljšanje dobrog kamena. To je postupak koji se primjenjuje na teško raspucanom korundu niske kakvoće, koji se inače ne bi mogao prodati. Materijal se zagrijava sa staklom bogatim olovom, koje teče kroz mrežu pukotina i skrutne se, povezujući dijelove u nešto što se drži na okupu i izgleda kao crven kamen. U najlošijem je materijalu staklo velik dio onoga što držite u ruci.

Takvo kamenje vrijedi malen djelić usporedivog grijanog rubina, i taj razmak nije stvar ukusa. Olovno je staklo mekano i kemijski ranjivo na načine na koje korund nije.

• Obična toplina radnog stola tijekom popravka – prepravljanje veličine, dorada kandžice – može zamutiti, izjesti ili urušiti punilo.
• Limunov sok, kućna sredstva protiv kamenca i neka sredstva za umakanje nakita nagrizaju staklo.
• Ultrazvučno i parno čišćenje mogu istjerati punilo iz kamena.

Svatko tko radi na kamenu mora to unaprijed znati, što je moguće samo ako i sami znate. Pod povećanjem gemolog vidi zarobljene plinske mjehuriće u punjenim kanalima i plavo-narančast bljesak uzduž njih.

Difuzija i boja koja živi u sloju

Difuzija grije kamen u dodiru s obojenim elementom tako da se boja razvije blizu površine, a ne kroz cijelo tijelo materijala. Difuzija titanija daje plavo u safiru; difuzija berilija gura korund prema narančastoj i žutoj, a ponekad seže dublje.

Posljedica je praktična. Budući da boja leži u sloju, sve što uklanja površinu uklanja i boju. Okrhnuće na rondisti može otkriti blijed materijal ispod, a ponovno poliranje – uobičajen lijek za izlizan kamen – može boju skinuti ili je ostaviti mrljastom. To nije stvar koju želite otkriti za radnim stolom godinama poslije.

Ozračen i grijan plavi topaz pripada drugoj kategoriji, i to vrijedi reći otvoreno jer ljude nepotrebno zabrinjava. Gotovo je sav plavi topaz počeo kao gotovo bezbojan materijal, bio ozračen, a zatim grijan. Boja je postojana, materijal je običan topaz, a ondje gdje je obrada uređena propisima kamenje se zadržava i provjerava prije prodaje. To nije obrada zbog koje treba strahovati. To je naprosto razlog zašto je plavi topaz jeftin.

Bojilo, stabilizacija i impregnacija

Porozni i nakupinasti materijali privlače vlastite obrade.

• Žad. Izbijeljen i polimerom impregniran žadeit, kao i bojani žadeit, oboje je uobičajeno. Struka razdvaja neobrađen materijal od izbijeljenog, bojanog i dvostruko obrađenog, a razlika je u cijeni golema. Bojilo blijedi, a polimer može požutjeti.
• Lapis lazuli. Blijed ili siv materijal boji se u dublje plavo i katkad voskira, a bojilo se može prenijeti na krpu.
• Tirkiz. Većina je tirkiza na tržištu stabilizirana smolom, koja otvrdnjuje kredasti materijal i sprječava da upija ulja i mijenja boju. Stabiliziran je tirkiz legitiman proizvod; bojan ili rekonstituiran materijal mnogo je jeftiniji.
• Biseri. Izbjeljivanje je rutina, a bojanje često, i oboje treba navesti.

Ništa od toga ne čini komad bezvrijednim. Zbog toga je opis važan, i zato formulacija na računu znači koliko i sam kamen.

Što fotografija može i što stvar rješava

Fotografija nosi dio onoga što obrada ostavlja za sobom: boju koja se za taj materijal čita previše ujednačeno, bljesak pogrešne boje uzduž pukotine, okrhnutu rondistu koja pokazuje blijedi kamen ispod, bojilo nakupljeno u pukotini. To su razlozi za pitanje, nikad odgovor. Carat takva opažanja bilježi kao znakove obrade, uz priloženo obrazloženje, a ondje gdje dokazi prestaju to i kaže umjesto da nagađa.

Stvar rješava gemološki laboratorij: povećanje, spektroskopija i, za teže slučajeve, kemijska analiza. Za obojeni kamen bilo kakve stvarne vrijednosti upravo taj nalaz traži ozbiljan kupac, i on je razlika između toga da kamen prodajete kao ono što jest i da ga prodajete kao ono čemu ste se nadali. Da procijenite isplati li se naknada, koliko vaš nakit vrijedi opisuje tri tržišta na kojima komad stoji, a kako prepoznati je li dijamant pravi pokriva zasebne obrade koje se nalaze na dijamantu.